#zajednosmojace #zenskiosmijeh
Zovem se Ana i imam četrdeset godina. Četrdeset godina života ispunjenog smijehom, suzama, ljubavi i gubicima. Četrdeset godina iskustva koja su me oblikovala u ženu kakva sam danas.
Odrastala sam u malom dalmatinskom selu, gdje su dani bili ispunjeni mirisom mora i borova. Djetinjstvo mi je bilo bezbrižno, ispunjeno igrom, smijehom i ljubavlju moje obitelji. No, život mi je priredio neočekivani izazov kada sam saznala da bolujem od teške bolesti. Svijet mi se srušio. Strah, neizvjesnost i bol preplavili su me.
U tom trenutku najveće slabosti, ostavio me i suprug. Ostala sam sama, s dvoje male djece, suočena s neizvjesnom budućnosti. Bolest je prijetila da mi oduzme sve, ali duboko u sebi znala sam da se moram boriti, ne samo za sebe već i za svoju djecu.
Pronašla sam snagu u njihovim osmjesima i bezuvjetnoj ljubavi. Radila sam danonoćno kako bih ih prehranila i osigurala im sve što im je potrebno. Prolazila sam kroz kemoterapije, operacije, bolne tretmane, ali nisam klonula duhom. Borila sam se za svaki dan, za svaki trenutak proveden s mojim najmilijima.
Danas, nakon svega što sam prošla, stojim ovdje, čvrsto na svojim nogama. Pobijedila sam bolest, izgradila novi život, pronašla snagu u sebi koju nisam ni znala da imam. Moja djeca su odrasla u divne, snažne ljude, a ja sam ponosna majka i žena koja je prebrodila sve nedaće.
Moja priča je priča o snazi, otpornosti i nepokolebljivoj vjeri u život. Želim da moja priča bude inspiracija svima koji se suočavaju s teškoćama, da im pokaže da nikada ne smiju odustati od svojih snova. Jer, bez obzira na sve što nas život baci, uvijek postoji nada, uvijek postoji svjetlo na kraju tunela.