Zovem se Ana i imam četrdeset godina. Četrdeset godina života ispunjenog smijehom, suzama, ljubavi i gubicima. Četrdeset godina iskustva koja su me oblikovala u ženu kakva sam danas.

Recimo da se zovem Anonimna jer mi dok ovo pišem ne pada na pamet niti jedno drugo ime, a i ono koje mi padne nosi neka od mojih poznanica, susjeda ili prijateljica. Imam 65 godina i ovo je moja priča. Rođena sam 1959. godine u malom selu u srcu Hrvatske, gdje su zime bile oštre, a ljeta sparna. Moji roditelji bili su radnici na polju i jedva su sastavljali kraj s krajem. Bila sam najstarija od šestero djece, i već od malih nogu naučila sam što znači odgovornost.